Volim svoj poziv

Blaženka Nekić, dr. med.

Studij medicine završila je za četiri godine i četiri mjeseca, a već je od djetinjstva znala što hoće – pomagati ljudima. Blaženka Nekić više nego uspješno to radi već 35 godina. Specijalistica fizikalne i rehabilitacijske medicine Blaženka Nekić, dr. med., diplomu liječnika stekla je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1981., a 1994. otvara privatnu ordinaciju koja 2005. postaje Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Blaženka Nekić i uspješno posluje u zagrebačkoj Dalmatinskoj ulici. Što u slučaju privatne liječničke prakse znači „uspješno poslovanje“? Pitamo li pacijente, uspješan liječnik je onaj koji brzo i bez puno komplikacija postavlja točnu dijagnozu, nakon toga propisuje odgovarajuću terapiju koja donosi poboljšanje ili izlječenje u najkraćem mogućem roku, ovisno o bolesti ili tegobama, ali i liječnik koji zna, ima vremena i strpljenja svakom pacijentu na njemu blizak i razumljiv način objasniti njegovo stanje i terapiju. Pitamo li liječnika što znači uspješna praksa, odgovor je bez sumnje „čekaonica puna zadovoljnih pacijenata koji se vraćaju“. Za to je, osim stručnosti i stalnog usavršavanja, potrebno nešto što se ne uči, ono s čim se čovjek rađa – predispozicija i sklonost radu s ljudima, potreba da se pomogne i saživi sa svakim pojedinim pacijentom. Upravo to nalazimo kod Blaženke Nekić, upravo je to razlog što je u ovom broju naša sugovornica.

Kako ste i zašto odabrali fizikalnu medicinu? Kada biste ponovno birali specijalizaciju, bi li to ponovno bila fizikalna medicina?
Na izbor fizikalne medicine i rehabilitacije navela me obiteljska tragedija. U ranom djetinjstvu stradao je moj brat i majka je provodila njegovu rehabilitaciju u kući. Bila sam radoznalo i odgovorno dijete, oponašala sam majčine postupke. Rekla bih da je to bio nesvjesni začetak mog današnjeg posla. Nakon završenog medicinskog fakulteta osam godina sam čekala na specijalizaciju, iako sam studij medicine završila za četiri godine i četiri mjeseca. Poslije toga imala sam mogućnost izabrati između psihijatrije, medicine rada i fizikalne rehabilitacije.

Odabrala sam sadašnju specijalnost i ponovno bih je birala jer volim svoj poziv u kojem sam sretna, zadovoljna i duhovno ispunjena.
Fizikalna medicina i rehabilitacija ima dvije važne uloge u medicini, na prvom mjestu smanjiti bol, a druga zadaća je ponovno uspostaviti funkciju dijela tijela ili tijela u cjelini u zadanim uvjetima.

Koja vam je bila glavna motivacija za otvaranje Poliklinike? Koja vam je danas glavna motivacija u radu?
Privatnu praksu započela sam 14. svibnja 1994. godine, kasnije prelazim u Polikliniku. Prije otvaranja privatne prakse bila sam djelatnica u HZZO-u, gdje sam radila uredski posao u kojem sam bila nesretna i nezadovoljna. Htjela sam biti LIJEČNIK. Mislila sam da samostalno mogu više i bolje učiniti za bolesnog čovjeka. Željela sam samostalno odrediti vrstu i način daljnje edukacije u svojoj struci. Rad u HZZO-u omogućio mi je spoznati nedostatnosti naše struke i usmjerio me na novi pristup u koji su uključene manualne tehnike za zglobove i kralješnicu, dinamičke neuromuskularne stabilizacije i visoke tehnologije u liječenju, te druge različite tehnike.

Imam gotovo 60 godina i dalje u životu želim pomoći bolesnom čovjeku da ozdravi ili smanji svoje tegobe, a mojim fizioterapeuticama da imaju sigurno radno mjesto, dodatnu edukaciju i redovite prihode za svoje obitelji. Isto tako želim stipendirati mlade, vrijedne i pametne studente. U 21 godinu privatne prakse imala sam dosta teških i gorkih trenutaka, ali sam ih doživjela kao životnu školu. Na tom putu pomogli su mi dobri ljudi: hvala im! Idem dalje i pamtim samo sretne dane!

Što vam je predstavljalo najveće zadovoljstvo, a što najveću teškoću, prepreku ili razočaranje u dosadašnjoj karijeri?
Sretna sam i zadovoljna svaki dan kada vidim da je nestao bolni grč na licu bolesnika, kada može hodati i pokretati svoje ruke i tijelo. Zahvalna sam svim bolesnicima na ukazanom povjerenju za njihovo najveće bogatstvo, a to je zdravlje. Zadovoljna sam kada vidim da moje fizioterapeutice rade stručno, marljivo i s osmijehom na licu. Hvala im.

Ponuda tehnika i metoda liječenja u Poliklinici proteklih se godina znatno povećala. Na osnovi čega se odlučujete za nove metode, uređaje?
Visoke tehnologije iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije mogu puno pomoći u različitim granama medicine i učiniti život kvalitetnijim i estetski prihvatljivijim. Šteta da se njihove visoke mogućnosti koriste u maloj mjeri. Vjerojatno će produženje životnog vijeka i moderan način života tražiti više neinvazivnog i poštednog načina liječenja.

U posljednje vrijeme fasciniraju me rezultati liječenja primjenom visokih tehnologija: terapija udarnim valom, laser visokog intenziteta, radiofrekvencija i magnetoterapija. Navedene terapije u kratkom vremenu, s podržanim terapijskim djelovanjem smanjuju bol, poboljšavaju pokretljivost, potiču zacjeljivanje i obnavljanje tkiva. Visoke tehnologije su skupe, traže velika financijska ulaganja i morala sam ih birati jako kritično, prema sljedećim kriterijima: učinkovitost, trenutna i odgođena, u liječenju bolesnika; edukacija fizijatra i fizioterapeuta za rad s visokim tehnologijama; redovito održavanje i servisiranje uređaja.

Prema kojim kriterijima birate suradnike, je li važna „samo“ stručnost ili…?
Temeljne ljudske kvalitete uz stručnost kriteriji su odabira suradnika. Zapošljavam dobre ljude. Hvala im na zajedničkom putu koji svaki dan hodamo zajedno s našim bolesnicima. Dobar, vrijedan i pošten čovjek radi i uči cijeli život i na taj način postaje stručan i dobar liječnik ili fizioterapeut. Osobu koja ima samo stručnost ne možemo učiniti dobrim čovjekom.

Uspješnost liječenja uvelike ovisi o pravilnoj dijagnozi. Vaši pacijenti hvale vas kao vrsnu dijagnostičarku. U čemu je tajna? Imate li za to neku posebnu edukaciju?
U liječničkom pozivu svaki je dan novi izazov i teško je biti dobar dijagnostičar, mogu samo pokušavati napraviti najbolje moguće u određenom trenutku. Imam 35 godina liječničkog staža u kojem je svako radno mjesto donosilo određena iskustva i znanja koja mi danas koriste u svakodnevnom radu. Nakon specijalizacije prošla sam mnogobrojne različite edukacije iz područja manualnih tehnika mobilizacije i manipulacije zglobova i kralješnice, različitim tehnikama vježbi, primjene visokih tehnologija, meditaping, akupunkture… U liječenju poštujem pravila struke, a dodatne edukacije mi omogućuju osobni pristup. Isto tako važno je imati potrebno vrijeme za pregled. U prvom redu potreban je temeljiti razgovor o razlogu dolaska, tijeku bolesti, dosadašnjim obiteljskim bolestima i liječenju.
Slijedi detaljan pregled cijelog tijela, funkcije kralješnice i zglobova prema manualnim tehnikama. Posebno je bitno palpacijom (pipanjem) naći bolne točke za fizikalne terapije. To je ključ uspjeha rehabilitacije i liječenja fizikalnom terapijom. Terapija se ne smije primjenjivati „odokativno“.

Bolesnici često mogu ukazivati na mjesto refleksne boli, a palpacijom nađemo izvor boli na drugom mjestu pa su bolesnici u nevjerici. Potrebno je slušati bolesnika, ali liječnik mora provjeriti svaki navod i nakon toga odrediti liječenje.

Stručnost ili empatija, što je u vašem radu s pacijentima važnije, jedno ili drugo, oboje?
Stručnost i empatija moraju ići ruku pod ruku. Trebamo više pažnje posvetiti svome zdravlju. Čovjek sam sebe najbolje liječi, a liječnici pomažu i daju upute kako, kada i čime se treba liječiti. Zdravlje je najveća vrijednost koju imamo, samo to trebamo spoznati na vrijeme i čuvati ga. Bolje spriječiti nego liječiti.