Trčanjem se mogu spriječiti i bolesti, jer se njime poboljšava kardiorespiratorni kapacitet i sprečava srčani udar. Poboljšava cirkulaciju i funkciju cijeloga organizma, a i pomaže pri odvikavanja od pušenja, uživanja alkohola i drugih ovisnosti. Ispitivanja pokazuju da odlično djeluje na psihu i da se nakon treninga mnogi osjećaju vrlo dobro i opušteno. Prije rekreiranja nabavite dobru odjeću i polako se pripremajte za novu aktivnost – hodajući. Izvor: MojSvijet.hr Trčanje je dobro za održavanje forme i skidanje kilograma. Kako bi se dodatno istaknula važnost kretanja, u nedjelju, 9. studenoga, obilježava se Svjetski dan trčanja. Unatoč svim svojim dobrim stranama ta zahtjevna aerobna aktivnost ipak nije za svakoga, te se pri bavljenju njome valja pridržavati određenih pravila kako bi se spriječile moguće ozljede. Trčanje najviše opterećuje Ahilovu tetivu, koljena, stražnju ložu natkoljenice, potkoljenice, te donji dio leđa. Ako se nakon trčanja jave bolovi i oni potraju dulje od tri dana valja potražiti pomoć fizijatra koji će ustanoviti je li potrebna fizikalna terapija. »Preporučuje se trčanje na mekanoj podlozi: zemlji, šljunku ili pijesku. Tako će biti manji otpor pri doskoku što će rezultirati manjim ozljedama«, napomenula je fizijatrica dr. Blaženka Nekić iz Poliklinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Prije rekreiranja valja nabaviti odgovarajuću obuću koja će učvrstiti stopala. Osobe koje se nisu bavile zahtjevnijom tjelovježbom više godina trebale bi kod svoga liječnika napraviti test opterećenja na pokretnoj traci koji će pokazati u kojem im je stanju kardiorespiratorni sustav. Početnici bilo koje dobi ne smiju naglo početi trčati. Tijelo valja postupno pripremiti za napor tijekom desetak tjedana. A pripreme za trčanje počinju – hodanjem. Tek oko sedmog tjedna može se lagano potrčati. Svaki se tjedan postupno prevaljuje veća udaljenost, a trening postaje intenzivniji. Prije svake je aktivnosti važno zagrijavanje i istezanje koje prija i nakon treninga. To je potrebno kako bi se mišići prije zagrijali, a nakon trčanja opustili. »Važno je naučiti pravilnu tehniku trčanja. Najprije se postavlja zadnji dio stopala na podlogu, te se zatim odgurnemo prstima. Glava treba biti uspravna, a ramena što opuštenija. Laktovi su svijeni na 90 stupnjeva, a prsti lagano savinuti. Nikad ne treba trčati sa skupljenim šakama. Tko ima problema s držanjem laktova može zamisliti da na njima ima male utege«, pojašnjava dr. Nekić. Brzina ruku i nogu treba biti usklađena i postupno se povećavati. Rukama se održava energija, te one trebaju biti usmjerene prema naprijed, jer pokreti u stranu troše energiju. Disati treba kroz nos i usta, dok pogled valja usmjeriti naprijed, a ne na tlo. Ako se u određenom dijelu tijela tijekom trčanja osjeti napetost, treba ga lagano istegnuti. Trčanjem se mogu spriječiti i bolesti, jer se njime poboljšava kardiorespiratorni kapacitet i sprečava srčani udar. Poboljšava cirkulaciju i funkciju cijeloga organizma, a i pomaže pri...

Piše: Blaženka Nekić, dr. med., spec. fizijatrije, Zagreb Magnetska terapija jedan je od najstarijih oblika fizikalne terapije koji se primjenjuje u medicini. Prema prvim pisanim dokumentima može se otkriti upotreba magnetskih polja u raznim tretmanima organskih poremećaja još prije 3500 godina! Primjenu magnetske terapije nalazimo u Kini, Grčkoj i starom Rimu, a njome su se koristili i Hipokrat, Paracelzus i drugi. Mistično i medicinsko djelovanje magnetskog polja bilo je dobro poznato visokim kulturama Indijanaca Južne i Sjeverne Amerike. RAZVOJ I TERAPIJSKA PRIMJENA Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, razvijaju se aparati niske frekvencije i čistog impulsnog magnetskog polja koji danas prevladavaju u terapijskoj primjeni u Europi. Posljednjih desetak godina razvijaju se aparati za stimulaciju magnetskim poljem koji proizlazi iz poznate činjenice u medicini da vanjski podražaji, koji su biološki dozirani, potiču u organizmu imunološke i regenerativne procese. Izvor: zdrav-zivot.com.hr PRINCIP MAGNETSKE TERAPIJE Magnetske silnice prolaze kroz tijelo i sve stanice, potiču funkciju stanica, odnosno organa i uspostavljaju ravnotežu organizma. Treba naglasiti da je i planet Zemlja magnet. Smjer magnetskih silnica mjeri se s pomoću kompasa ili busole i iznosi oko 50 mikroTesla, a intenzitet pada od polova prema ekvatoru. Intenzitet se mijenja dnevnim i godišnjim ritmom. Magnetska polja štite naš planet od prekomjernoga solarnog utjecaja. Danas živimo u ubikvitarnom okruženju električnim i elektromagnetskim poljem tako da se često govori o elekrosmogu ili elektropoluciji. Naglašava se povezanost prolongirane izloženosti elektromagnetskom zračenju s različitim bolestima kao što su alergije, tumori i psihičke bolesti. NISKOFREKVENTNA I VISOKOFREKVENTNA Magnetska terapija načelno se može podijeliti na niskofrekventnu i visokofrekventnu. Najučestalija je primjena niskofrekventnih magnetskih polja, a određuje ga intenzitet i gustoća. Biološki učinak magnetskog polja je da ono prodire kroz ljudsko tijelo i pobuđuje struju. Intenzitet unutrašnjih struja te vrsta i stupanj biološkog učinka ovisi o frekvenciji magnetskog polja, njegovu intenzitetu na površini tijela i o njegovoj gustoći. Prodiranjem magnetskog polja kroz tijelo biva zahvaćena svaka stanica kojoj se poboljšava funkcija, osobito metabolizam, stvaranje energije i iskorištavanje kisika. DJELOVANJE I DOZIRANJE Magnetska terapija ne može djelovati na mrtvu stanicu već samo na stanicu koja ima oslabljenu funkciju. Doziranje magnetoterapije mora biti strogo individualno. U akutnim slučajevima preporučuje se niži intenzitet, niža frekvencija i kraće vrijeme, a u kroničnim bolestima preporučuje se veći intenzitet i dulje trajanje terapije. Bolesnikove reakcije na terapiju ovise o frekvenciji, jakosti polja, spolu, starosti, dobu dana i individualnoj predispoziciji. Ponekad reakcije mogu biti neugodne te se preporučuje postupno pojačavati intenzitet i trajanje do postizanja optimalne doze. To se zove “ušuljavanje” u terapiju. KONTRAINDIKACIJE Kao i pri primjeni drugih oblika niskofrekventne i visokofrekventne elektroterapije, potreban je oprez u bolesnika sa stenozom ili okluzijom krvnih žila ekstremiteta, dijabetičkom angiopatijom, anginom pektoris, koronarnom insuficijencijom ili predinfarktnim stanjem. Glavne kontraindikacije su ugrađen srčani stimulator, akutna tuberkuloza, trudnoća, krvarenje iz...

Piše: Blaženka Nekić, dr. med., spec. fizijatrije, Zagreb Koljeno je najveći zglob našeg tijela. Građa zgloba je složena. Koljena nose najveći dio tjelesne težine i imaju glavnu ulogu pri pokretima saginjanja, uspravljanja i okretanja kao osiguravanja stabilnosti kod uspravnog položaja tijela. Složena građa i funkcija kao i opterećenost čini te zglobove podložnima ozljedama, oštećenjima i bržem starenju zglobne hrskavice i ostalih dijelova zgloba. Posljedica je postupno razvijanje osteoartritisa ili artroze. Objavljeno u http://www.zdrav-zivot.com.hr/index.php?cat=bolno_koljeno Što je osteoartritis ili artroza? Osteoartritis ili artroza degenerativna je bolest zgloba koja se primarno razvija na hrskavici i koštanim dijelovima, a poslije zahvaća zglobnu čahuru i zglobne sveze. Osteoartritis pojavljuje se najčešće nakon 40 godine. Ali se može pojaviti i ranije pa čak i kod djece. Do 45 godine češće obolijevaju muškarci, a nakon 55 godine žene. Riječ je o učestaloj bolesti ponajprije posljedici starenja, no obolijevanju uvelike pridonose štetni utjecaji iz okoline te moderan, nezdrav način života. Mnogi su čimbenici nastanka bolesti. To mogu biti urođene deformacije zgloba, nepravilno držanje tijela, prekomjerna tjelesna težina, neprestana opterećenost zbog prirode posla, ozljede i oštećenja hrskavice i drugih dijelova zgloba koji nastaju za vrijeme različitih rekreativnih i sportskih aktivnosti te fiziološko starenje zgloba. Bolovi su najčešće upozorenja za nastale promjene u zglobu. U početku se pojavljuje umor, potom bol na početku tjelesne aktivnosti ili pokreta koja se smanjuje nakon nekoliko koraka. Bol se potom nastaje pri opterećenju, posebice pri hodu niza stepenice i nizbrdo, a u kasnijoj fazi može se pojaviti i u mirovanju. Bolest se razvija sporo, a nepokretljivosti je postupna, ali i nepovratna. Izobličenje ili deformacija zgloba može nastati zbog promjene oblika zadebljanja zglobne čahure ili izljeva zgloba. Škripanje pri pokretu zgloba prouzročeno je trenjem neravnih površina zglobne hrskavice pri pokretu zgloba koji postupno postaje nestabilan ili labav, a slabe i okolni mišići. U završnom stadiju osteoartritisa dolazi do deformacije, nestabilnosti i ukočenja zgloba. Vlaga, hladnoća i vjetar nisu uzroci osteoartritisa, ali ga mogu potaknuti i pojačati bolove. Dijagnoza Dijagnozu postavlja specijalist fizijatar ili ortoped na temelju opisa tegoba i detaljnog pregleda bolesnika. Potom određuje nužne pretrage te vrstu i način liječenja. Rendgenska snimka upozorava na odnos zglobnih tijela i može potvrditi pretpostavku da je riječ o artrozi, a isključiti upalne i tumurozne promjene. MRI i ostale pretrage nisu potrebne. Liječenje Osteoartritis i artrozu nije moguće izliječiti, ali se može znatno poboljšati kvaliteta života očuvanjem pokretljivosti. Fizijatar određuje, provodi i kontrolira liječenje u suradnji s fizioterapeutom. Cilj liječenja je ukloniti bol, smanjiti oteklinu, poboljšati pokretljivost zgloba i osnažiti mišiće. U liječenju se primjenjuju lijekovi za ublaživanje bolova i nesteroidni reumatici ako su prisutne upalne promjene. Odmor i rasterećenje zgloba preporučuje se u bolnoj fazi, a injekcije u zglob tek nakon provjere liječnika. Fizikalna terapija je...

Piše: Blaženka Nekić, dr. med., spec. fizijatrije, Zagreb Ako ste među onima koji mrzovoljno sjede u naslonjaču i čekaju da zima prođe, svakako provjerite dobrobiti hladnoće. To su dobro zdravlje, bolje raspoloženje, snažnije tijelo i osjećaj sreće. Odjenite se toplo i u prirodu! Ako je i vama na svaki spomen zime prva asocijacija godišnje doba kad protiv svoje volje dobivamo na težini, mirujemo i boravimo u toplom i zatvorenom prostoru da bismo izbjegli upale i prehlade, onda ste žrtva predrasuda. Tako misli i Blaženka Nekić, specijalist fizijatar, i tvrdi upravo suprotno. Zima je idealno godišnje doba za različite aktivnosti i smanjenje tjelesne težine, a zbog niskih temperatura organizam ubrzava metabolizam i zato se brže čisti od toksina. „Kada govorimo o aktivnostima, ne morate biti Janica Kostelić, niti morate znati klizati kao da se pripremate osvojiti Zlatnu piruetu. Već i redovitom šetnjom učinit ćete za svoje zdravlje i vitku liniju mnogo više nego što možete i pomisliti“, ističe dr. Nekić koja je nabrojila najčešće pogreške i predrasude o ovom najhladnijem, ali zato ništa manje šarmantnom dijelu godine. „Zima je godišnje doba u kojemu većina ljudi smanjuje tjelesnu aktivnost, a to bi vrijeme trebalo iskoristiti za bavljenje zimskim sportovima. Zimski su sportovi višestruko korisni za tijelo, psihu, um i dušu. Niske temperature okoliša potiču rad metabolizma jer se tijelo trudi zadržati toplinu. Time se potiče cirkulacija, a krvotok je istodobno manje opterećen nego pri visokim temperaturama. Prilikom tjelesne aktivnosti na hladnom zraku energija se u tijelu brzo troši, što dovodi do bržeg sagorijevanja masnoća. Rezultat je mršavljenje, koje je posebno izraženo kod sportova koji zahtijevaju izdržljivost.“ Žustra šetnja No nije potrebno moriti organizam svakodnevnim napornim vježbanjem. Ako ste od onih kojima skijanje ili klizanje nisu omiljeni sportovi, dr. Nekić i za to ima rješenje: „Pravilo vrijedi za ljude svih dobi, od djece do umirovljenika. Dovoljno je svaki dan između 11 i 13 sati 15 minuta žustrije šetati. Neka svatko sam sebi odredi malo brži tempo od uobičajenog. Već i taj mali trud višestruko će se isplatiti. Za one ambicioznije tu spadaju i sanjkanje i grudanje, jer i tada se troši energija, a uživanje u takvim tjelesnim aktivnostima, koje će vas zasigurno vratiti u djetinjstvo, blagotvorno će djelovati na psihu i otklanjanje nagomilanog stresa. Ova preporuka posebno vrijedi za zaposlene. Svatko će sigurno naći 15 minuta da, pod pauzom, zadimljeni kafić zamijeni kratkom šetnjom. Na taj način organizam ćete obogatiti kisikom i kad se vratite na radno mjesto, imat ćete bolju koncentracije i bit ćete bolje raspoloženi.“ Dr. Nekić ističe da se boravak na suncu čak i za zimskih dana preporučuje zbog stvaranja D vitamina koji je iznimno važan za apsorpciju kalcija i izgradnju kostiju. Zato su zimske aktivnosti osobito važne za žene u...

Piše: Blaženka Nekić, dr. med., spec. fizijatrije, Zagreb Šaka je završni dio ruke. Dijeli se na korijen šake, šaku s dlanom i prste. Ručni zglob je granica između šake i podlaktice. Šaka je najvažniji pokazatelj evolucije čovjeka jer razvoj čovječanstva ne bi bio moguć bez anatomske i funkcionalne promjene šake. Šaka s vremenom dobiva sve više na raznovrsnosti pokreta i danas ima visoku razinu mogućnosti raznolikog djelovanja – od nježnih i preciznih pokreta i dodira do čvrstog hvata. Također, ljudska šaka raspolaže i velikom snagom te se može upotrebljavati za obavljanje težih fizičkih aktivnosti. Raznoliku i zahtjevnu funkciju šake omogućuje međusobno djelovanje različitih mišića, tetiva, zglobova, kostiju, krvnih žila i živaca. U svakodnevnoj upotrebi šake pri određenim pokretima služimo se i dodatnim pokretima nadlaktice, podlaktice i trupa tijela. Na taj način šaka praktički ima neograničen broj različitih pokreta. Neki pokreti šaka katkad su vezani uz djelatnost posebnih struka i različitih zanimanja. Složena građa kao i raznolika i zahtjevna funkcija šake dovodi do različitih bolesnih stanja. Bolovi u šakama posljedica su brojnih uzroka zbog čega je važno dijagnozi pristupiti oprezno i sveobuhvatno. Pregled bolesnika mora biti opsežan, temeljit i pažljiv uz testiranje zglobova, mišića, tetiva i živaca kako bi se pobliže odredili uzrok boli i daljnje pretrage. U fizijatrijskoj ordinaciji provode se rehabilitacija i liječenje sljedećih bolesti šake: urođene deformacije i anomalije infekcije mekih tkiva i zglobova dobroćudni i zloćudni tumori bolesti nastale kao posljedica metabolizma purina, masti, ugljikohidrata upalne reumatske bolesti – poremećaj zbog kojega imunološki sustav napada vlastito tkivo ozljede tetiva, živaca i krvnih žila, prijelomi kostiju, uganuća i iščašenja zglobova bolesti prenaprezanja kod kojih ponavljajući pokreti i nepravilni položaji šake i/ili tijela uzrokuju zbrajanja mikrotrauma tkiva, a posljedica su upale tetiva, oštećenja mekih tkiva i pritisak na krvne žile i živce degenerativne promjene šake ili osteoartritis ili artroza kod kojih dolazi do starenja ili trošenja hrskavice i promjene izgleda i pokretljivosti zgloba, a mogu biti: – primarne – uzrok je nedovoljno istražen, ali važnu ulogu ima naslijeđe – sekundarne – posljedica su drugih bolesti, ozljeda i stanja. De Quervainova bolest Najčešće promjene šake Gangliom je čvorić ispunjen želatinoznom tvari koja se stvara u zglobu ili ovojnici tetive mišića, nalazi se ispod kože i najčešće se pojavljuje na vanjskoj strani zapešća i prstiju. Gangliom najčešće ne izaziva bol, ali katkad može pritiskati živac i krvnu žilu, što uzrokuje bol. Pomoć liječnika potrebna je u slučaju nastanka topline, crvenila, upale ili ako dođe do puknuća ovojnice te sadržaj ganglioma počne izlaziti pod kožu. Tenosinovitisi u području šake su upale tetiva i/ ili njihovih tetivnih ovojnica čiji su osnovni znaci bol, osjetljivost, oteklina zahvaćenog područja, koje može biti i toplije, ali i otežana pokretljivost zgloba, uz koju se katkad čuje...